Budimir Žižović
Glavni glumci ove pričice su hlap(ić) i murina, a sporedni, hobotnica i ugor. Svi su oni u svom prirodnom ambijentu lovci ili grabežljivci, a međusobno opasni neprijatelji ili prijatelji kad zatreba, u nuždi.
Hobotnici je tako hlap svojevrsna poslastica i uopće je nije briga za povišeni kolesterol kad ga slasno proždre. Murina voli biti sama u svojoj kući s pogledom na promenadu sitnih riba, koje katkada munjevito dograbi. Ne voli kad joj se hlap ispod sulara mota oko ostataka njezina objeda. Za dozvolu da to čini mora se malo i potruditi. Pošalje tako murina hlapa da posjeti susjedu hobotnicu. Samo izdaleka. Za hlapa je to stavljanje glave u torbu. Ali on ipak, možda čak i iz avanturizma, ode. Hobotnica uvijek glumi da spava ili da joj nije ni do čega. Hlap mrda brkovima, prijeti se svojim velikim kliještima i na kraju uspije iznervirati hobotnicu. Ona pojuri za njim, a on hitro i ravno prema murininoj rupi. Hobotnica, kad se već dobro razmahala, samo što ga nije stigla. Njezina velika sjena skoro je poklopila hlapa. Murina na ulazu prati zbivanje. Hlap nema kamo. U posljednji tren, murina se povuče s ulaza i propusti hlapa, hobotnica pred samom rupom naglo koči, ali ne može u mjestu zakočiti. Hlap je nestao u rupi, a iza njegova repa munjevito se pojavljuje glava murine i grabi jedan krak hobotnice. Nastaje dramatična, ali kratka borba iz koje murina izlazi s krakom u jakim, opasnim i otrovnim ustima, a hobotnica se bolno i nevoljko povlači teško ranjena. Sve je bilo do u tančine isplanirano. Hlap će kratko uživati u gostoprimstvu murine i nahraniti se kojom mrvicom s njezina stola, a kad ona postane ponovno gladna ili živčana, brzo će morati nestati, jer ni on sam nije loš zalogaj murini. Slična je priča i s ugorom i hlapom. Njihova simbioza je nešto trajnije prirode, odnosno rijetko će se kad međusobno pojesti.
O još jednoj čudnoj simbiozi pričao mi je nekadašnji moj najstroži kritičar, Mungi. O simbiozi kirnje i jastoga. Debela kirnja nema ništa protiv jastogova društva u njezinoj velikoj i kompliciranoj rupi. Ali katkad se naprosto zaboravi i proguta cijelog jastoga. Veli Mungi da je na jednom otoku (rekao je na kojem), na jednoj punti (rekao je kojoj), ulovio kirnju od 26 kila. I kad ju je doteglio do broda, iz usta joj je ispao živi jastog! Ja znam da vi obožavate ribarske priče. I ja ih isto obožavam.
Vratimo se našim glavnim junacima.
I prema drugim posjetiteljima ovi se spomenuti vlastelini podmorja različito ponašaju. Mnogi su mi ronioci pričali da je hobotnica najumiljatija. Ako dođe do uzajamne prilagodbe, ona se čak voli češkati i maziti. Murina uvijek ostaje nepovjerljiva, ali ne odbija hranu iz ruke, pa i ugor će poslije nećkanja doći po komad ponuđene ribe iz ruke. Jedino još jastoga ili hlapa nitko nije češkao i mazio. Oni su pak do kraja nepovjerljivi i plahi, a nerijetko i obrambeno žestoki. Tako su i svi spomenuti glumci, bez ostatka ratoborni i opasni, ako su ugroženi.
Iz borbe s murinom moj prijatelj Branko Mališić uvijek se vraća sa zakrivljenim harpunom od podvodne puške. Njezine čelične čeljusti, zmijoliko, mišićavo i žilavo tijelo, ne daju se lovcu nimalo lako. Makar i dobro naoružan, podvodni lovac će s murinom najčešće izaći kratkih rukava. Teško ju je pogoditi i još teže izvaditi iz rupe. Samo izravan pogodak u glavu eventualno obećava da će murina postati plijen. Sve drugo je uzaludan posao. Ako murina zubima dohvati harpun ili osti, lovac će sigurno ostati bez oružja. Njezini zubi su oštri i zakrivljeni prema unutra. Nekoliko prednjih zuba povezano je s otrovnim žlijezdama. Dohvati li slučajno lovca za ruku, što se samo krajnje neopreznima može dogoditi, nastaje ozbiljna frka.
Nama su ovi lovci i grabežljivci posebno zanimljivi i s kulinarsko-gurmanskoga stajališta. Kirnja je drugačija od svih ostalih riba, posebna okusa i konzistencije mesa. O ugoru u umacima i brodetima dosta smo čuli i saznali, o hobotnici pod čripnjom pjevaju se ode. Hlapa ili jastoga zasigurno ste kušali. A murinu (muraena helena)? Trebat će vam puno sreće da se s njome sretnete na stolu ili na gradelama. Stari Rimljani su je uzgajali u specijalno građenim bazenima s morskom vodom. Bila im je gotovo kultni specijalitet. Murina je u odrescima ili filetima, na gradelama zaista čudo! Više je volim u odrescima od centimetra debljine, nego u filetima, jer se fileti zafrčkaju čim dobiju malo više žara. Recept s murinom na žaru više je mala pričica o pripremanju. Nema tu osobita mudrovanja o pripremi i prilozima. Treba je dobro ispeći na gradele i uživati.