interview s PATRIKOM TOMOM
TRENEROM REPREZENTACIJE U-21 KOJI JE PONIKAO IZ DELFINOVE ŠKOLE ZA NAJMLAĐE RIBOLOVCE
Budimir Žižović
(svjetsko prvenstvo senirori – obala Irske)
* Od vrlo mladih dana započeo si, u Delfinu, svoju uspješnu karijeru sportskog ribolovca. Kako je došlo do tvog interesa za ovaj sport?
Kao mali (8 godina), imao sam knjigu „Ribolov na Jadranu“ i u toj knjizi su me fascinirale slike riba i ribolovnog pribora (iz te knjige sam naučio vezati udicu) i pomalo sam poceo ići s nonićem u ribolov. Prvi moj ribolov je bio u Lučici Delfin, lovio sam špare i glavoče. Kasnije sam počeo loviti i lignje s obale….lovio grancipore…onda jedan dan me tata upitao bi li se želio natjecati u ribolovu ,da ima klub koji ima školu ribolova. Rekao sam može! Još se sijecam tog dana kada sam došao u Delfin, prostorije pokraj zvonika u Kandlerovoj ulici, police prepune pehara…
- Sjećaš li se, tko je tada najbolje učio tajnama uspješnog ribolova i kako si se dalje usavršavao?
Najbolje me tada učio Zdenko Mikovčić, svi su ga zvali Zec, svake nedjelje smo imali školu ribolova koju je on vodio, uz to imali smo u klubu jako dobre natjecatelje (Valter, Ile, pok. Alberto, pok. Božić, Jančić….)… od njih sam isto dosta naučio…ali ribolov kao sport je takav da čitav zivot učis i usavršavaš se.
- Kad su krenuli prvi vrijedni rezultati?
U početku se najviše išlo na raznorazne kupove, na neslužbena natjecanja (tu se pomalo stjecalo iskustvo za daljnja službena natjecanja), onda s vremenom se krenulo na međuopćinska, županijska, međužupanijska. Prvi vrijedni rezultat je bilo 1. mjesto pojedinačno, na županijskom prvenstvu koje se organiziralo u Puli.
(Državno prvenstvo iz usidrene brodice – Vrsar, 1. mjesto pojedinačno)
- …a kad i uspjesi na međunarodnim natjecanjima?
Znači, 2002. godine sam kao „prva rezerva“ prošao na državno prvenstvo s obale, koje se održavalo u Plomin Luci. Zec me je spremio sa predvezima, a pok. Dragan Božić je bio pratnja i nakon dva dana ribolova plasirao sam se na 4. mjesto i s time ostvario nastup za reprezentaciju Hrvatske.
( Pripreme za svjetsko prvenstvo,trening zabacivanja, daljina je bila 190 m
- godine, u travnju smo otputovali na svjetsko prvenstvo za kategoriju U16, koje se odrzavalo u Bridlingtonu, Engleska, tamo smo kao ekipa osvojili zlatno odličje,a ja kao pojedinac 5. mjesto. Na tom prvenstvu sam stekao mnogo iskustva što se tiče ribolova u drugim morima. Kasnije sam nastupao u katogorijama U21, obala i barka, seniori obala i barka.
- Jesi li, zahvaljujući ovome sportu obišao dosta svijeta?
Jesam. Proputovao sam cijelu Europu, bio sam u Egiptu i Južnoafričkoj Republici.
- Jesi li imao podršku obitelji, kluba, zajednice…?
Od obitelji i kluba sam imao jako veliku podršku.
- Svojevremeno si promijenio klub, je li razlog bio u financijskoj podršci?
Uvijek sam imao financijsku podršku kao i ostali natjecatelji u klubu. Jedne godine klub je bio u stisci sa financijama, ali smo kao natjecatelji sami plaćali odlazak na natjecanja (klub nam je vratio taj novac). Iduće godine još gora situacija sa financijama, a isto smo nekako izgurali i onda sam prešao u drugi klub, jer jednostavno kad se netko plasira do drzavnog ranga to trazi velike financije.
- Pretpostavljam da nije bilo lako biti u klubu koji je daleko od kuće?
U početku je bilo malo čudno ići na klupsko u Rijeku, ali ekipa je odlična, dobro su me prihvatili, mogao bih reći čak i bolje nego neki moji Puležani.
- S obzirom da se od sportskog ribolova ne može živjeti, čime se u egzistencijalnome smislu baviš?
Imamo obiteljski restaurant i tamo radim. Sportski ribolov je jako skup sport i vremenski zahtjevan.
- Od Saveza si dobio ulogu trenera, kako kotira selekcija koja je pod tvojim nadzorom?
Dobio sam ulogu trenera reprezentacije U21 s obale. Prošle godine smo u Španjolskoj, nakon dugo vremena, ponovno bili na postolju – 3.mjesto ekipno. Ove godine, krajem travnja, putujemo u Francusku. Održali smo trening s ekipom u Rijeci. Dobro se slažu i imaju volje i želje i dat će svoj maksimum da ponove uspjeh iz Španjolske. Isto, da se nadovežem za prošlu godinu: znači natjecanje traje četiri dana. Nakon trećeg dana natjecanja bili smo zadnji. I jedina šansa da osvojimo medalju bila je da budemo najbolji četvrtoga dana. S time da Italija i Španjolska stanu između nas i Francuske i Portugala. Ekipu smo dobro motivirali i oni su dali mogao bih reći, ne 100% nego 200% i rezultat je došao. Scenarij se ostvario za osvajanje 3.mjesta.
(Svjetsko prvenstvo seniori sa obale – Juznoafricka Republika, natjecatelj)
- Svi bismo mi deklarativno željeli strogo uspostaviti održivi ribolov i mjere zaštite mora. Što misliš, jesu li u stanju mlađe generacije provesti to u djelo i popraviti ono što smo mi stariji propustili učiniti?
Mlađe generacije mogu to provesti u djelo, ali im treba i potpora od starije generacije.
Prije je ribolov bio otići na more uloviti pokoju ribu, menulu, špara, ribona, nije bilo bitno koju, za ručak, a sada po mojem viđenju svi vide brzu zaradu od mora. Kad su orade u fregi nitko ne ide uloviti koju oradu, nego što više Čuo sam da su neki znali uloviti i po 100 kila na dan, a sportski su ribolovci. Lignje, sipe, hobotnice, sve se prekomjerno lovi po onom mentalitetu, ako ne ulovim ja ce netko drugi. Isto tako i profesionalni ribolovci nemaju granice, samo daj i daj što više…i što se dešava? Na kraju, sve se poremeti, sardela je sve manja i manja, lignje su promijenile ciklus dolaženja prema obali radi mrijesta. Isto, nedavno sam čitao, ronilac uhvaćen sa 150 kila trpova!!!! Dobra je to lova njemu na brzinu, ali treba uvijek gledati u naprijed, trp je čistač morskog dna, nema trpa dno se „uguši“, automatski to povlači manje ribe itd…Po meni, bi se naše ministarstvo trebalo ugledati na neke države koje uspješnije provode mjere zaštite mora. Primjerice brancin, u Francuskoj se rekreacijski ili sportski može dnevno uloviti najviše dva primjerka, s time da im je minimalna dužina 40 cm. U Engleskoj i Irskoj imaju lovostaje za brancina. Onda imaju još i period u kojem se prakticira samo C&R, znači država dozvoljava loviti, ali se sve mora vratiti neozlijedeno u more, i isto je minimalna mjera 40cm…
- Kakva je budućnost sportskog ribolova? Kakva je budućnost hrvatskog sportskog ribolova?
Mlađe generacije čine budućnost, a njih je na žalost sve manje i manje u sportskom ribolovu. Kod nas se sad pomalo počinje prakticirat C&R na natjecanjima, ali mislim da taj princip koji Savez prakticira nije baš dobar (fotografiranje ulovljene ribe i preračun u bodove, na temelju dužine). Moje mišljenje je da bi trebalo nabaviti metalne čuvarice, koje bi tijekom natjecanja stajale u moru, s ulovljenom ribom, kao u slatkovodnom ribolovu. Bio sam na jednom natjecanju u Italiji, lovilo se sa dige i sva riba se stavljala u čuvarice i na kraju se izvaže i vrati natrag u more. Veliki postotak preživjele ribe (tamo su se lovili 90% glavoči, to nije neka mirgatorna riba i uvijek se dobro ulovilo). Nešto slično moglo bi se primijeniti i kod nas.