Nedeljko Plavšić
in memoriam
Nedeljko Plavšić bio je na svoj način vrlo originalan čovjek.
Plavi je bio jedan od nezaobilaznih sinonima za svakodnevna druženja u lučici Delfin. Plavi je bio pokretač brojnih akcija, živa energija u nastojanjima da društvo Delfin opstane i zasluži bolju budućnost. Iskren, otvorena srca, britka jezika, uvijek kritički nastrojen, a istovremeno pun zanosa i društvenog magnetizma. Dovoljno je bilo da se Plavi pojavi i eto raznolikog društva u buketu oko njega. Imao je taj jedan osebujni društveni šarm, kojim je osvajao sugovornike, okuplajo istomišljenike. Uvijek je imao nove planove, nove ideje i nisu ga puno brinule naše svakodnevne prozaične zapreke. Bilo je, ruku na srce i malo prenaglašenih želja u njegovim planovima, nije ih mogao do kraja realizirati, ali nije njega to moglo zaustaviti u novim entuzijazmima.
U ova vremena svi smo po malo postali malodušni, ali kraj Nedeljka si začas isplivao iz te malodušnosti, pa čak ako se i nisi morao posve složiti s njime. Moram reći da će nam to nedostajati. Ta praznina koja nas je tako nenadano pogodila, ostat će još dugo, dugo u nama.
A u meni će dugo zvoniti njegove riječi, posljednje kad smo se čuli telefonom iz bolnice: Samo ti, Žižo, pripremi sve za natjecanje u podvodnom ribolovu, 9. svibnja, evo mene uskoro tamo…
Ali uvijek ima nešto što je protivnik životnom optimizmu.
Zar mora baš usred bogate životne volje neka tamna sjena da čuči u prikrajku?
Naš Plavšić toliko je volio more, mogu ga samo zamisliti tamo negdje, daleko iza morskog obzora. Za mene će odsad naš i njegov Delfin, neslužbeno biti Plavi Delfin. Zbogom prijatelju.
U ime Društva izražavam duboko suosjećanje s njegovima, Vesnom, Marinom i svima njemu najbližima.